Šestogodišnja recesija 2009.-2014. snizila je kriterije poimanja gospodarskoga uspjeha u Hrvatskoj. U javnosti se, u pravilu pogrešno, aktualni rast i smanjenje omjera javnog duga ističu kao osobito postignuće. Eskalacija krize u Agrokoru u ožujku poremetila je krhka optimistična očekivanja, ali kada se pokazalo da Agrokor neće ugušiti ovogodišnji rast, ponovo su prevladali optimistični tonovi.
Činjenica je, a ovi Izgledi to potvrđuju, da će se ovogodišnji utjecaj Agrokora ograničiti na gubitak nekoliko decimalnih mjesta stope rasta. To znači da kriza kompanije djeluje u okviru statističke pogreške.
Ekonomisti banaka ističu da u kratkom roku prevladavaju pozitivni učinci poput uspješne turističke sezone, privlačenja sredstava EU fondova (što ima pozitivan utjecaj na investicije), uzlaznog europskog gospodarskog ciklusa što je važno i za robni izvoz, te porezne reforme koja je učvrstila oporavak osobne potrošnje.
Međutim ispod naizgled pozitivne slike prevladavaju sivi gospodarski tonovi. Rast ima slab učinak na zapošljavanje. Hrvatska raste sporije od većine država članica EU iz Nove Europe.
Prema kriteriju dohotka po paritetu kupovne moći sustigla nas je Rumunjska; Hrvatska je sada predzadnja na listi razvijenosti država članica EU ispred Bugarske. Demografski problemi pojačani emigracijom više nisu stvar projekcija. Postali su akutni; na tržištu rada djeluju strukturna ograničenja - nemogućnosti pronalaženja adekvatne radne snage - premda je stopa nezaposlenosti i dalje dvocifrena.
Reforme u javnom sektoru uglavnom izostaju. Hrvatska nije postala atraktivna zemlja za investiranje, a povećani su rizici loših propisa i njihove pravne provedbe.