Hrvatsko bankarstvo u XXI stoljeću transformiralo se iz temelja. Akumulirana su znanja o financijskom poslovanju, provodi se tehnološka transformacija; došlo je do znatnog povećanja operativne poslovne učinkovitosti. Proizvodi i usluge kvalitetom su se približili standardima razvijenih tržišta. Integracija vodećih hrvatskih banaka u međunarodne bankarske grupacije i ulazak hrvatske u EU povećali su mobilnost kapitala i doveli do regulatorne konvergencije.
Naizgled, za uskladu cijena bankarskih proizvoda i usluga sa standardima vodećih europskih tržišta nema prepreka. No, unatoč značajnom približavanju ostvarenom u recentnom razdoblju, klijenti na vodećim tržištima, poput Njemačke, Austrije, Nizozemske i sličnih zemalja, i dalje imaju pristup bankarskim proizvodima i uslugama po povoljnijim cijenama od klijenata na hrvatskom tržištu. Je li tako samo zbog njihova višeg stupnja gospodarskog razvitka?
Dio regulacije banaka koji je ojačan u proteklim godinama zajednički je svim bankarskim sustavima u EU. Kriza 2008. pokazala je kakve se nevolje mogu dogoditi ako izostane dobra regulacija. Taj dio nove regulacije treba pozdraviti, jer će doprinijeti financijskoj stabilnosti i dobrobiti potrošača. Uvedeni su dodatni kapitalni zahtjevi, objedinjena je supervizija sistemski važnih banaka pod kapom Europske središnje banke. Razvijeni su supervizorski procesi koji uključuju rano prepoznavanje rizika kroz strože stres testove, te sastavljanje planova oporavka i sanacijskih planova banaka s kritičnim funkcijama, a provode se radi povećanja otpornosti banaka na šokove. Iako dodatni zahtjevi regulatora povećavaju troškove banaka, korisnici bankarskih usluga posredno ostvaruju koristi od smanjenog sistemskog rizika kroz nižu cijenu usluga.
U Hrvatskoj razlikujemo dvije skupine pravnih normi i prakse koji značajno utječu na regulatorne troškove banaka, te smanjuju konkurentnost hrvatskog bankarskog sustava i sprječavaju oštriji pad kamatne marže. Prvu skupinu čini financijska regulacija u užem smislu. Zahtjevi za izdvajanjem obveznih rezervi i premija osiguranja depozita daleko su viši od standarda u euro području. Drugu skupinu čini pravna regulacija dužničko-vjerovničkih odnosa u širemu smislu; gdje je Hrvatska pri dnu EU kada je riječ o institucionalnoj kvaliteti postupaka stečaja, likvidacije, registracije i realizacije kolaterala i općenito prisilne naplate. Zaostatak se reflektira visokim troškovima rizika koji također sprječavaju oštriju konvergenciju kamatne marže prema standardima najrazvijenijih zemalja.
Hrvatske banke zagovaraju priključenje Hrvatske euro području i ulasku u bankarsku uniju, te podržavaju inicijative za ujednačavanje regulatornih zahtjeva a time i uvjeta poslovanja u Hrvatskoj s najrazvijenijim članicama Europske unije. Tako će se u ravnopravnoj tržišnoj utakmici osigurati održiv gospodarski razvoj i realizirati puna korist od međunarodne integracije za hrvatska poduzeća i građane.