Reklamiranje na Internetu je sasvim normalna pojava. No, kao i sve drugo na ovome svijetu, ima svoju tamnu stranu
Nedavno istraživanje američkog centra za istraživanja, Pew Research Center, pokazalo je da dvije trećine ljudi osnovne informacije o svijetu dobiva putem društvenih mreža, prije svega Facebooka. To, samo po sebi, nije ništa loše. Problem nastaje ako nam je društvena mreža na kojoj provodimo većinu vremena dok surfamo Internetom - jedini izvor informacija. Tada nam je puno teže utvrditi njihovu autentičnost. To vrijedi za vijesti, a posebno je teško utvrditi istinitost informacija koje nam serviraju razni oglasi koje svakodnevno viđamo na Internetu. Lažne vijesti su globalna pošast koja hara našom civilizacijom u posljednjih nekoliko godina - postale su učinkovito oružje u geopolitičkim ali i lokalnim igrama za moć i vlast. Međutim, lažni oglasi, lažne reklame, puno su starija i opasnija vrsta internetske prijevare.
Utjecaj se naplaćuje
U posljednje vrijeme popularne su reklame koje Internetom i društvenim mrežama šire razni (i zbog raznih razloga) utjecajni ljudi (tzv. influenceri). Svi oni dobivaju novac, ili od provizije definirane time koliko je ljudi "kliknulo" na oglas proizvoda koji promoviraju ili, ako spadaju u kategoriju super-poznatih (tzv. celebrityja) od izdašnih honorara koji su visinom sve bliže plaćama profesionalnih igrača u klubovima europske Lige prvaka. Te brojke definirane su time koliko su popularni i koliko sljedbenika imaju na društvenim mrežama. Međutim, pitanje je, jesu li i koliko ti utjecajni i poznati ljudi - pouzdani? Reklamiraju li oni određeni proizvod zašto što u njega doista vjeruju, ili samo zato što su za to (dobro) plaćeni?
Popularne iskorištavaju
Drugi oblik dvojbenih internetskih oglasa su online reklame za razne proizvode koji se povezuju s imenima slavnih ljudi koji se bave promocijom zdravih stilova života. Primjeri toga su voditelji američkih televizijskih emisija koje gledamo i na našim TV postajama, Oprah Winfrey i dr. Mehmet Oz. Njih dvoje već gotovo deset godina vode pravne bitke protiv tvrtki koje su se neovlašteno poslužile njihovim imenom, slikom i video-zapisima u kreiranju reklama za proizvode koji nemaju nikakve veze s njima i koji su, gotovo u pravilu, upitne kvalitete. dr. Oz u svojoj emisiji već pet godina svaku epizodu završava upozoravanjem na lažne reklame na Internetu. Gledatelji te emisije su u samo jednoj godini prijavili gotovo četrdeset tisuća lažnih internetskih oglasa, među kojima je bilo gotovo pet tisuća video-reklama objavljenih na YouTubeu, a posljedica Ozove kampanje bilo je zatvaranje više od tisuću web stranica s kojih su se takvi – lažni - oglasi emitirali. Unatoč svemu tome, pokazala je anketa provedena prošle godine, većina ljudi još uvijek vjeruje da Dr. Oz prodaje pripravke koji su se oglašavali na tim reklamama - iako to ne radi i nikad nije radio. Očajan i razljućen svime time, dr. Oz obratio se Googleu, Amazonu i Facebooku za pomoć. Amazon i Google su tada rekli da im je preskupo boriti se protiv plime dvojbenih reklama, a Facebook je uveo proceduru za prijavljivanje lažnih oglasa te njihovo skidanje s Interneta.
Manipulacije do konzumacije
Tehnologije digitalnog marketinga koriste se za razne vrste manipulacija. Primjerice, ako ste na Facebooku poznati po komentarima o debljini, postoje softveri koji će vas prema tom kriteriju izdvojiti iz mase drugih korisnika te društvene mreže i servirati vam reklamu za neku knjigu koja propagira novu dijetu, a beskrupulozniji digitalni marketingaši će vam bez grižnje savjesti poslati oglas koji (naravno, netočno) tvrdi da postoji neka čudesna tableta pomoću koje možete "skinuti" pet kilograma u tjedan dana. Kad te previše vješte majstore iz industrije oglašavanja napadnete zbog toga, kazati će vam da su oni samo alat
za širenje sadržaja za čiju istinitost nisu odgovorni, kao ni za štetne posljedice koje mogu nastati kada netko kupi proizvod na temelju pretjerano maštovitog oglasa kojeg je vidio na Facebooku. Kolikogod oni tvrdili da su samo izvršitelji tuđih naloga i da se u svom poslu koriste dopuštenim tehnologijama, to što rade, ako Internetom šire oglase koji ne govore istinu o proizvodu koji promoviraju, obična je prijevara.
Razine odgovornosti
Zato ćemo ovdje ponoviti očito: ne smijete nikada potpuno vjerovati onome što vidite na Internetu. Svatko od nas je odgovoran za ono što čini s informacijom koju je preuzeo surfajući mrežom nad mrežama. Ta odgovornost je veća u medijima, koji bi stvarno trebali paziti što objavljuju - posebno na to kakve reklame objavljuju na svojim stranicama. Iznimno je velika odgovornost i na današnjim tehno-magnatima: Googleu, Amazonu, Facebooku. To su mreže s milijardama korisnika koje bi trebale uravnotežiti svoju žeđ za profitom s odgovornošću koju imaju prema društvu od kojeg žive i na koje imaju globalan utjecaj. I tvrtke, bez obzira što prodaju, trebaju paziti što, kako i preko koga oglašavaju. Naposljetku i ne najmanje – i država je odgovorna. Zakoni o oglašavanju na Internetu trebali bi bolje pratiti razvoj tehnologija, biti precizniji i - stroži. Završimo gdje smo i započeli – na nama samima: kad vidimo reklamu na Facebooku, koja nam se čini predobra da bi bila istinita (a to znači da vjerojatno nije istinita) - nemojmo je proslijediti prijateljima.