Samo četvrtina ljudi koji redovno kupuju putem Interneta odustaje od transakcije ukoliko ih online trgovina ne uvjeri da su potpuno sigurni
Prije nego li se uopće usudite nešto kupiti putem Interneta, posebno u online trgovini koja nije šire poznata poput Amazona - istražite malo tvrtku kojoj želite dati novac. Zapitajte se: gdje se nalaze - je li adresa sjedišta stvarna – postoji li tvrtka na tom kućnom broju u stvarnom svijetu, je li registrirana u zemlji u kojoj joj je sjedište, što po Internetu i na društvenim mrežema o njima pišu ljudi koji su s njima već poslovali. Ako je negativno – jasno je, izbjegavajte ih. No, ako su ti natpisi pozitivni, pretjerano pozitivni ili tih pozitivnih ima nerazmjerno previše – i to je sumnjivo jer dotični online trgovac vjerojatno nekom plaća da piše takve komentare, što može značiti da roba koju nudi nije one kvalitete kakvu opisuje. Još prije toga: bacite oko na samu web adresu online dućana u softveru kojim pregledavate sadržaje na Internetu (to može biti Internet Explorer, Firefox, Opera, Chrome, Safari, itd) i pogledajte sadrži li ta web adresa pravopisne pogreške ili neobične riječi? Ako uočite takvo što – riječ je lažnoj web stranici, osmišljenoj baš zato da vam ukrade podatke, a poslije toga i novac s računa vaše kreditne kartice.
Važno slovo S
Kad smo kod same adrese web odredišta online trgovca (tzv. URL-a) obavezno treba utvrditi počinje li ona slovima HTTPS:// i jesu li ta slova označena zelenom bojom. HTTP je kratica za engleski izraz hypertext transfer protocol – tehnologiju koja omogućava komunikaciju putem Interneta. HTTPS je HTTP sa slovom S što je ovdje oznaka za sigurnost (SSL - Secure Sockets Layer zaštita) i, u osnovi, znači da štiti informacije koje kolaju mrežom nad mrežama od tuđih pogleda tako što ih šifrira prije nego odu s vašeg računala i dešifrira tek kad dođu na željeno računalo. Internetske stranice koje se oslanjaju samo na HTTP protokol komuniciraju tako da podatke šalju kakvi jesu, bez šifriranja, što znači da ih svi, koji ih znaju presresti, jednostavno mogu pročitati. Zato se u elektroničkoj trgovini danas koristi HTTPS. Internetski preglednik Google Chrome će vas sam upozoriti kad pristupite neku web stranicu koja komunicira s nesigurnim "običnim" HTTP protokolom.
Manje je više
Nakon što se malo istražili tvrtku, uvjerili se da komunicira putem Interneta putem sigurnog HTTPS protokola, slijedeći korak u kojem se trebate uvjeriti u pouzdanost online trgovine je sama transakcija. Tu se savjetuje ostaviti što manje informacija možete. Primjerice, baš niti jednoj online trgovini na ovom planetu nije potreban vaš OIB. Zato, pažljivo čitajte formular koji morate ispuniti kako biste obavili željenu transakciju i ispunite samo ono što je nužno da biste obavili kupovinu. Nakon toga, kad obavite samu kupovinu, svakako zahtijevajte da vam potvrde transakciju i opišu proceduru koju ćete morati obaviti u slučaju da vam naručeni proizvod ne stigne na kućnu adresu. Ukoliko u tome bude izmotavanja, savjetujemo oprez.
...