Petnaest godina nakon završetka procesa sanacija banaka u Hrvatskoj još uvijek traju prijepori o tome koliko su ti procesi koštali, što je zauzvrat dobiveno i nije li bilo bolje zadržati sanirane banke u državnom vlasništvu ili ih prodati na neki drugi način. Otvorena pitanja ne trebaju čuditi, jer niti jedna državna institucija javnosti nije pružila cjelovit analitički okvir za sagledavanje procesa sanacija banaka 90-ih godina XX stoljeća.
Ova analiza pruža cjelovit konceptualni okvir za razumijevanje procesa sanacija. Prikazuju se i detaljne informacije o sanacijama temeljem pojedinih transakcija. Analiziraju se povijesne okolnosti i razlozi zbog kojih je proces sanacije poduzet. Tumače se glavna obilježja regulacijskog okvira za sanacije koji je bio na snazi do 2000. godine i pruža se do sada najpotpunija procjena fiskalnih troškova i koristi procesa sanacije banaka.
Zaključuje se da su se fiskalni troškovi raspada bivše SFRJ (stara devizna štednja, velike obveznice i regularizacija naslijeđenog duga s Pariškim i Londonskim klubom) do sada miješali s fiskalnim troškovima sanacije banaka. Ti troškovi su iznosili 36,3 mlrd KN odnosno 28,6 mlrd KN kada se oduzmu procjene vrijednosti poništenja javnog duga temeljem plaćanja bivše društvene imovine državnim obveznicama po osnovi stare devizne štednje. Dodatni izdaci za sanacije pojedinih banaka iznosili su 12,9 mlrd KN.